Kako bi danas glasila jedna uobičajena rečenica mladog, modernog Hrvata 21. stoljeća? Možda ovako?

„Zar vam nije totalno fancy kad neki celebrity osvane na frontpageu nekog supercool glossya magazina, a nije ništa radio osim shopinigirao i radio skandale na stageu?“

Za one koji nisu shvatili poruku: možda je došlo vrijeme da bez beda skinemo s lica taj ružni engleski „make up“ kojim se pokušavamo šminkati i promijenimo svoje „accessoire“ mijenjajući jezične navike i vraćajući polako dostojanstvo svome jeziku.

Iako mi nije potreban poseban razlog za pisanje o hrvatskome jeziku, ipak moram priznati da me na promišljanje o njemu potaknuo poseban događaj, a to je Međunarodni dan materinskog jezika koji se slavi 21. veljače. UNESCO ga je uveo 2000. godine i od tad se organizira diljem svijeta s ciljem njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.

Jezik je komunikacijski sustav, ali i identitet određenoga naroda. Naš je narodni identitet određen jezikom na isti način kao i kulturom i običajima, zato ga moramo ljubomorno čuvati i braniti. Žalosno je što u mnogim situacijama volimo pretjerivati u iskazivanju hrvatskog ponosa, a jezikoljublje nam je često na zadnjem mjestu, što se vidi iz relativno lakog prodora tuđica u naš rječnik.

Hrvatskome je narodu posebno potreban ovakav dan kako bi si svaki puta iznova osvijestio trenutno jezično stanje u državi. Njegova je svrha, također, poticanje na razmišljanje o važnosti njegovanja materinskog jezika. Naime, svjesni smo da je jezik živi organizam koji se mijenja i u koji svakodnevno ulaze nove riječi ili se mijenjaju postojeće. Neizbježan je i njihov gubitak ili nestanak, no jedno je sigurno: učestali prodor anglizama „nagriza“ naš jezik koji se trenutno nalazi u trpnom stanju. Bezbrojne rasprave i prepirke jezikoslovaca ponekad postaju besmislene kad svojom vrtnjom u krug ne uspijevaju pronaći rješenje tko je kriv za takvo alarmantno stanje: mediji, jezikoslovci koji to dopuštaju, obični ljudi koji svakodnevnom uporabom riječi utječu na njihov opstanak ili netko četvrti. Naravno da sve ranije nabrojeno ima svoju ulogu u jezičnom razvoju, no uvijek nam je najlakše okriviti drugoga. Sigurno je da promjena kreće od pojedinca jer većina prihvaćenih riječi ovisi o navici koju si sami stvorimo u razgovornom stilu.

Unakažen hrvatski jezik posebice se vidi u medijima, no u ovom ću slučaju izdvojiti nekoliko „grijeha“ dnevnih tiskovina koje sam istražila. U tinejdžerske ili ženske časopise bolje je i ne zavirivati, barem za one koji još vjeruju da za hrvatski jezik ima nade. Osim pravopisnih, gramatičkih ili sintaktičkih propusta u koje sada neću ulaziti, publicistički stil sa sobom nosi brojne tuđe riječi i tuđice od kojih mnoge imaju svoje zamjene u hrvatskome jeziku, no naši ih novinari jednostavno i bez srama zaobilaze.

Dobar pokazatelj prodora anglizama sigurno će biti tek ovih nekoliko izdvojenih riječi iz Jutarnjeg lista, koji je izdan 23. ožujka 2007.

Tuđe riječi (riječi koje su iz drugih jezika prenešene u hrvatski jezik u svom izvornom obliku): talk show, show bussiness, display, make up, screenshot, news show, hot stuff, live album, cd box-set, limited edition, dancefloor, mainstream, web site, twinsi, (piše na) siteu, (modni) accessoire, shopping (destinacije), glossy (magazini)…

Tuđice (riječi iz drugih jezika koje su djelomično jezično i pravopisno prilagođene hrvatskome jeziku): biznismen, faca, bestseler, raritetni remiksevi, modni eksperti, autsajder…

Za još bolji uvid u utjecaj engleskog jezika i poraznu situaciju koja iz njega proizlazi, pogledajte sljedeće rečenice iz spomenute tiskovine:

“…Uske majice s printevima…”

“…Prošli je vikend donio pravi prime time trijumf…”

“…Zanimljiva evolucija bivših lidera newyorške disco-punk scene…”

“…Dok je retro new wave poprimao razmjer globalnog trenda, iz njujorških klubova opet su izlazili disco-punk crossoveri…”

“…Priredili su im hommage…”

Onima koji čitanjem ovih primjera nisu osjetili drastičnu promjenu u svom materinskom jeziku, upućujem pitanje: osjećate li gubitak vlastitog identiteta ako vam netko oduzme dio jezika i baci ga u nepovrat? Ukoliko je vaš odgovor ne, onda dobro pogledajte sljedeće riječi koje naši jezikoslovci izmišljaju kako bi nas spasili od jada i bijede anglizama. Ako oni koji se bave jezikom i svjesni su njegove crne budućnosti pokušavaju uvesti nove riječi poput uspornik (ležeći policajac), smećnjak (kontejner za smeće), raskružje (kružni tok prometa ili rotor), svemrežje (internet), hrvatistika (croatistika), istinomjer (poligraf), pržilo (friteza), sučelište (talk show) te skrbnina (izraz za ono što se plaća za skrb, npr. alimentacija), onda je to definitivno dokaz da se nešto u našem komunikacijskom sustavu „raštimalo“. Jesmo li uistinu narod kojemu se mijenja identitet pa se sve više, možda i nesvjesno, angliziramo i sve manje ostajemo svoji? Idemo li iz krajnosti u krajnost: od prisvajanja tuđih riječi do izmišljanja svojih kako bismo se branili od onog što smo si sami stvorili? Pohvalno je što se netko od nas ipak trudi. A mi se, barem na Međunarodni dan materinskog jezika, zapitajmo: što sam ja kao pojedinac učinio za očuvanje svoga jezika?

Ako vas suvremena situacija nimalo ne zabrinjava, možda će vas potaknuti stihovi našeg legendarnog pjesnika Petra Preradovića koji je još u 19. stoljeću bio svjestan veličine i značenja hrvatskoga jezika. Neka nas njegove riječi potaknu na veću obazrivost i poštovanje prema baštini koja nas čini jedinstvenim narodom.

„…Po njemu te svijet poznaje živa,
Na njem ti se budućnost osniva…

Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,

U njem živi, umri za njega!

Po njemu si sve što jesi:

Svoje tijelo, udo svijeta,

Bus posebnog svoga cvijeta

U naroda silnoj smjesi.

Bez njega si bez imena,

Bez djedova, bez unuka.

U prošasti sjena puka,

Ubuduće niti sjena…“

(dio pjesme Rodu o jeziku)

S.O.

Popularnost sadržaja: 3%